NOVI SAD – Subota oko ponoći na Prvom programu Radio-televizije Vojvodine, rezervisan je termin za ciklus ”Noćni letnji vikend bioskop” u okviru kojeg vas i tokom septembra očekuje bogat i raznovrstan filmski program. Prva subota u septembru, rezervisana je za američku dramu Milk (Milk, SAD, 2008) za koju režiju potpisuje Gas Van Sant (Gus Van Sant) sa Šon Penom u glavnoj ulozi.

Harvi Milk je 1977. godine izabran za člana jednog gradskog odbora San Franciska, tako postavši prvi deklarisani homoseksualac izabran za poziciju u javnoj službi u Americi. Njegova pobeda nije bila samo pobeda za prava homoseksualaca, on je skovao koalicije diljem političkog spektra. Od starijih građana do članova radničkih sindikata, Harvi Milk stvorio je koncept borca za ljudska prava i postao heroj za sve Amerikance, pre svoje prerane smrti 1978. godine. Do četrdesete godine života, živeo je u Njujorku. U potrazi za potpunijom svrhom, on i njegov partner Skot Smit sele se u San Francisko, gde osnivaju firmu Kastro Kamera, u samom srcu radničkog komšiluka. Uz podršku partnera i prijatelja, Milk je ušao u politiku. Svojim sjajnim smislom za humor je svakako poboljšao svoj javni imidž, ali se najviše dokazao time što su njegova dela bila glasnija od njegovih reči…

U subotu 8. septembra u istom terminu, oko ponoći, možete dramu Uđi u prazninu (Enter the Void, Francuska, Italija, Nemačka, Kanada, 2009) kontroverznog Gaspara Noe (Gaspar Noé). U drami Uđi u prazninu, kontroverznog Gaspara Noe, sitni diler droge Oskar biva ubijen u noćnom klubu u Tokiju, ali njegova smrt tek je početak putovanja koje je na smenu prelepo i zastrašujuće. Dok njegov duh luta gradom, Oskar pokušava da održi obećanje iz detinjstva, kada je posle smrti roditelja mlađoj sestri dao reč da je nikada neće napustiti.

Uđi u prazninu je, kako kaže sam Noe, simulacija delovanja halucinogenih droga na čovekov mozak, kao i njegov najličniji film dosad. Ne samo zbog toga što je, po svom otvorenom priznanju, probao sve droge koje vidimo u filmu, već i zbog toga šalje jednu duboko nihilističku poruku o praznini života, i o smrti kao ultimativnom posljednjem esid tripu – što odgovara autorovoj egzistencijalističkoj filozofiji.

Neki kritičari Uđi u prazninu opisuju kao originalnu, savremenu i avangardnu, fantastično snimljenu adaptaciju Tibetanske knjige mrtvih (koju reditelj svakako doživljava kao erotsku literaturu), preko beleženja subjektivnog iskustva (glavnog lika vidimo samo jednom, u izvrsno snimljenoj sceni pred ogledalom) mladog dilera, koga je ubila policija. Duh preminulog momka – koji bi ujedno mogao biti tek njegov halucinogeni san – nadleće ljude iz svog života, otkrivajući nam njihovu ogoljenu intimu. Vidimo brojne scene grubog seksa, drogiranja, seksa, drogiranja, nasilja, seksa, drogiranja… Sve savršeno uklopljeno u lokacije suludog noćnog neona grada Tokija, gde skupina gaijina (stranaca) živi i doživljava sadržaj filma.