“Imamo pravosnažnu izvršnu presudu, ja imam na dva miliona i 200 hiljada, brat na dva miliona i 100.000, međutim, firma je rekla da nema od toga ništa. Ja sam se razboleo 201. godine, od 2017. u novembru sam u penziji, i nije mi ni radni staž povezan te četiri godine, tako da dobijam umanjenu penziju”, kaže Milan Jež.
Ne samo da novac nisu videli, već su u obavezi da plate troškove veštaka, sudskih kamata, ali i da vrate naknadu koju su nakon otkaza dobijali od Nacionalne službe za zapošljavanje. Milan, koji je 80 odsto invalid, mora da plaća i alimentaciju.
“Baš sam bio besan, hteo sam da idem i da štrajkujem glađu, tamo da vidim šta da radim, ne znam, ja ne mogu da živim. Najveći mi je problem što ne mogu deci da pošaljem pare”.
U “Bačka putu”, koja je privatizovana 2005., da bi šest godina kasnije privatizacija bila raskinuta, kažu da potraživanja radnika nisu sporna, i ona su svrstana u treću klasu neobezbeđenih poverilaca.
U toj klasi ukupna dugovanja su blizu 20 milijardi dinara, a najveći deo je prema bankama, kažu u Bačka putu. Slamka spasa je Plan reorganizacije preduzeća, usvojen u decembru, koji bi na snagu mogao da stupi u maju, prema kojem, dužnicima sleduje jedan odsto potraživanja.
RTV (Branimir Kozarov)