Polaganjem venaca i paljenjem sveća, uz minut ćutanja, danas, na Dan sećanja na žrtve NATO agresije, odata je pošta radnicima RTS-a koji su poginuli na svom radnom mestu u bombardovanju 1999. godine. Vence na spomenik “Zašto?” položile su porodice poginulih radnika, pomoćnica ministra kulture i informisanja Slavica Trifunović, gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić, generalni direktor RTS Dragan Bujošević i v.d. direktor Televizije Ilija Cerović.
Miroslav Medić, brat poginulog Siniše Medića, zahvalio je svima što su došli da se sete tragedije iz aprila 1999. godine.
On je rekao da porodice žele da znaju odgovor na pitanje zašto je bilo potrebno da pogine 16 ljudi u RTS-u i zašto ih niko nije zaštitio.
“Odgovor na to pitanje čekamo punih 20 godina i još ga nismo dobili”, rekao je on okupljenima.
Dodao je da su na 20. godišnjicu dobili obećanje da će se krenuti sa izgradnjom Memorijalnog kompleksa, na mestu na kojem je nalazi razrušeni deo zgrade televizije, koji će biti konzerviran, a u okviru kojeg će se nalaziti memorijalna soba, u kojoj će biti lični predmeti poginulih i moći će da se vidi o zločinima NATO počinjenih za 78 dana.
On je ispričao da su zaposleni na RTS od početka bombardovanja dobili naredbu da rade u izmenjenom režimu, po 12 sati u smeni, kao i da je zgrada RTS-a, pogotovo preko dana, bila puna ljudi, jer su u njoj boravili i strani dopisnici, koji su koristili kapacitete televizije i odatle slali izveštaje.
“Negde oko 20 sati, pred kraj Dnevnika, kada se oglašavala vazdušna opasnost, oni su se izmeštali iz zgrade i noću nikoga nije bilo. Naši ljudi, imali su radnu obavezu da radno mesto tokom smene ne sme da se napušta”, rekao je Medić.
Kako kaže, u početku nije bilo straha, ali je kasnije, kada su počele najave da je i RTS moguća meta, zebnja uhvatila radnike koji su tražili da se preduzme nešto u vezi sa njihovom bezbednošću i da se bar noću izmeste na neku rezervnu lokaciju.
Tanjug