Protekao je ceo jedan vek od prvog planskog naseljavanja Vojvodine srpskim dinarskim stanovništvom. Ova vremenska distanca, zatim geografska udaljenost od matice (bez obzira na još uvek relativno žive veze sa zavičajem), multietnička sredina kao i ekonomski napredak, društvene promene, raspad države i rat devedesetih godina 20. veka koji karakteriše veliki izbeglički talas novog dinarskog stanovništva, tranzicija i globalizacija… značajno su uticali na kulturno nasleđe i identitet ovog dela srpskog stanovništva.
Stanovništvo koje je kolonizovano nakon Prvog svetskog rata, pored sopstvenog kulturnog nasleđa prenetog iz zavičaja, u velikoj meri poprimilo je i određene elemente kulturne tradicije autohtone sredine (poput čestitanja i praćenja Božića, praćenja kuma, okupljanja na roglju…), što se može pripisati vremenskoj distanci i dužim suživotom sa ostalim narodima u multietničkoj sredini Banata. Sa druge strane, kod stanovništva koje je kolonizovano nakon Drugog svetskog rata, zahvaljujući kraćoj vremenskoj distanci kao i boljoj komunikaciji sa maticom, kulturno nasleđe se i dalje živo neguje. Osoben nacionalni i kulturni karakter, kao i sam osećaj pripadnosti, najčešće se ispoljava putem folklora (preko koga se predstavljaju igre, pesme, nošnje i običaji rodnog kraja), ali i putem jezika (i danas je u velikoj meri prisutna ijekavica, karakterističan dijalekat kao i specifični nazivi za pojedina jela, predmete…).
RTV