“U svom radu posvećena sam pitanjima zaborava i svesnosti kako jedna zajednica gubi kontinuitet, kako se odriče iskustvenog znanja koje su generacijama sticane.
U radovima postoji određena metafora i jasna asocijacija na krizno vreme u kome živimo i u kojem pokušavamo da ostvarimo smisao vlastitog postojanja. Na prvi pogled jednostavni portreti, mahom starih ljudi, otkrivaju pored emocionalnog stanja pojedinca i njihove unutrašnje borbe-pomeranja-izmicanja duše. Atributi koji naglašavaju ovo stanje jesu deformisani strukturalni delovi na samom liku. Protagonisti na radovima su društveno marginalne figure lišene individualizacije-uprošćene, čak simboličke predstave. Figure-ljušture stoje nasuprot svoje vlastite unutrašnje prirode: predela emocija, misli, iskustvenog i kolektivnog nesvesnog. Mapiranjem ovakvih stanja (otuđenost, zaborav, melanholija) ističe se slojevitost i snaga individue. Primarna težnja jeste napuštanje materijalnog sveta zarad povratka u duhovnu stvarnost”, izjavila je autorka.
RTV