VAŠINGTON – Američka politička strategija za Kosmet koju je nametnula administracija 42. predsednika SAD Bila Klintona, nastala je iz pogrešnih premisa i nije dala pozitivne rezultate, objašnjava u svom autorskom tekstu u Vašington postu ugledni politički analitičar Majkl Vejler iz Centra za bezbednosnu politiku u Vašingtonu.

Od američke pomoći na Kosovu najvidljivija je statua Bila Klintona koja se uzdiže u obnovljenom bulevaru Bila Klintona, nadomak robne kuće “Hilari”. Obližnji park krasi metalna bista bivše državne sekretarke Medlin Olbrajt, a na obodu Prištine podignuta je američka vojna baza duž autoputa koji nosi ime pokojnog sina američkog potpredsednika Džo Bajdena. Ulicu u prestonici dobio je i kongresmen iz Bronksa Eliot Engel, čovek koji predsednika Klintona ubedio da bombarduje Srbe i čiji se lik danas nalazi i na poštanskoj marki, piše Majkl Vejler i konstatuje da ga sve podseća na nekakvu cirkusku predstavu.

“Kosovo je mešavina različitih kultura i religija i biće večiti problem jer, istorijski gledano, nikada nije moglo da se uredi bez neke forme diktature ili vojne okupacije. Tokom ogorčenog sukoba između pretežno muslimanskih Albanaca i pravoslavnih Srba, albanska većina je prisilila većinu Srba hrišćana da pobegnu sa Kosmeta, a da to nikome u međunarodnoj zajednici nije naročito zasmetalo. Priština je potom proglasila nezavisnost od Srbije”, piše Vejler.

Američki istraživač i analitičar tvrdi da Kosmet nema gotovo nikakav strateški značaj za SAD jer je malo, nerazvijeno i previše udaljeno od Amerike. Osim toga, 80 odsto mladih na nije zaposleno, a najpoznatiji prištinski izvozni produkt su džihadisti. Bombardovanje je donelo “pravu” autonomiju, ali bombe nisu bile dovoljne jer je osnovana islamistička, pobunjenička vojna formacija OVK koju je, zahvaljujući Engelovom lobiranju u Kongresu, sponzorisao Spoljnopolitički komitet Predstavničkog doma, navodi se u tekstu.

Ni nakon oružanih sukoba stvari se nisu menjale na bolje i bilo je jasno da je Prištini potrebna do zuba naoružana bejbisiterka, pa je predsednik Klinton doveo američke trupe da u okviru NATO-a paze na mir. Pozvani su i Rusi da “pomognu”, ali je takva nepromišljena, hibridna saradnja umalo rezultirala vojnom konfrontacijom NATO-a sa Ruskom Federacijom. Samo osam godina nakon bombardovanja, Priština je bez utemeljenja proglasila nezavisnost od Srbije, a Rusija je iskoristila pogodan trenutak da učvrsti svoje istorijske i političke veze sa Srbijom, piše Vejler.

Danas, Trampova administracija pokušava da izvuče SAD iz kosovskog haosa i da pogura Srbiju ka EU.

“Iako mala, Srbija je značajna geopolitička karika. Povezuje jugoistočnu i centralnu Evropu i delimično čini teritorijalnu tampon zonu prema Mediteranu između crnomorskog regiona u kojem dominiraju Rusija i Turska i centralne Evrope. Ali pristalicama Prištine i reciklerine Klintonove politike sve to ne znači mnogo jer usred pandemije koja je teško pogodila Ameriku nastoje da održe klintonovski status kvo. To će biti moguće dokle god glupi Amerikanci budu nastavili da upumpavaju novac za vojnu podršku jednoj mikro zemlji koja je najveći izvoznik per capita islamističkih džihadista na svetu”, zaključuje politički analitičar Majkl Vejler iz Centra za bezbednosnu politiku u Vašingtonu.