BEOGRAD – Poslednji trenutak je da se govori i zabeleži u istoriji o strahotama koje je doživeo srpski narod u NDH za vreme Drugog svetskog rata, poručuju preživeli logoraši koji su se danas sastali sa predsednikom Narodne skupštine Srbije Ivicom Dačićem. Ističu da su oni imali sreće da strahote i zverstva prežive, ali da je neophodno da se srpski narod, pogotovu omladina, upozna sa svim onim što stotine hiljada nije preživelo.

Na prostoru NDH bilo je 47 logora, sabirnih i koncentracionih,dogodio se masovni genocid, 2.646 grupnih ubistava, a ljude su bacali u 84 Kraške jame koje su napunjene živim ljudima ili leševima, priča za Tanjug Gojko Rončević Mraović, preživelo dete iz logora Jastebarsko.

“Srpski narod je preživeo golgotu, a moramo se sećati žrtava. Tela su bacali i u Savu, a 1943. godine je toliko leševa bilo u Savi da su se ovde na Ratnom ostrvu nasukali i napravili branu. Od zadaha smrti nije moglo da se živi u Beogradu i Zemunu, pa su Nemci morali da miniraju da naprave prolaz ka Crnom moru. Zato je vrlo važno da se mlade generacije sećaju i neguju kult žrtve”, priča Rončević Mraović.

Gojko Rončević Mraović rođen je na Kordunu, a tokom Drugog svetskog rata, početkom 1942. godine, cela porodica mu je stradala – zaklani su mu otac, majka, brat od tri godine, brat od devet godina i sestra od 14 godina.

“Na Kordunu je ubijeno oko 32 odsto ukupnog stanovništva”, priča Rončević Mraović dodajući da mu je šira porodica, devet članova stradalo u Glini u pokolju u Crkvi gde je za jednu noć zaklano 1.030 ljudi, a iz Crkve su tekli potoci krvi i preživeo je samo jedan čovek.

Bio je u zbegu na Petrovoj gori, gde su u martu i aprilu 1942. godine ubijeno, kako kaže, najčešće klanjem 2.500 ljudi.

“Jurili su nas i ubijali po ciči zimi kao divljač u lovu. Koga ne zakolju, stigne ga metak”, priča Gojko koji se nakon tih pokolja sa preživelom bakom smestio u kolibu pored spaljene kuće.

Tanjug