Pap je rođen 7. jula 1957. godine u Laliću, gde je pohađao osnovnu školu. Srednju fotografsku školu “Đorđe Zličić” završio je u Novom Sadu. Fotografijom je profesionalno počeo da se bavi 1984. godine, u redakciji novosadskog “Dnevnika”, gde je prošao put od fotoreportara-pripravnika do Urednika fotografije.
Od 2013. godine radio je kao fotoreporter i urednik fotografije u Novinskoj agenciji Tanjug, a od 2018. i u Radio-televiziji Vojvodine.
U izuzetno bogatoj karijeri je, uz ostalo, pratio i snimao burne događaje vezane za prevrat u Rumuniji krajem osamdesetih, ratna zbivanja u Istočnoj Slavoniji, Baranji zapadnom Srem početkom devedesetih, i agresiju NATO alijanse na SR Jugoslaviju 1999. godine.
Preko 1.000 njegovih fotografija o tim događajima emitovano je u zemlji i inostranstvu, posredstvom najmeninetnijih svetskih novinskih agencija sa kojima je sarađivao, od Asošijeted presa do Rojtersa.
Gotovo četiri decenije kontiniurano je pratio i beležio i sve druge događaje, od lokalnih do međunarodnih, poput susreta svetskih lidera na Sanktpeterburškom samitu održanom 2017. godine.
Ipak, njegova prva i prava fotoreporterskaljubav bila je snimanje prirode, pre svega u Vojvodini. Na stotine njegovih fotografija biljnog i životinjskog sveta objavljeno je u najeminentnijim domaćim i stranim posvećenim prirodi, što mu je donelo i izuzetan međunarodni ugled i njegovo izdiglo u sinonim vrhunske fotografije prirode .
Imao je više od 60 samostalnih izložbi, a bio je i osnivač Fotografskog pokreta “Foto lov” koji okuplja pre svega mlade fotografe rešene da, kao i on, žive sa prirodom i u prirodi, a ne pored nje.
Tokom izuzetno bogate karijere, Jaroslav Pap je dobio niz prestižnih domaćih i međunarodnih priznanja. Pored ostalih, to su Prva nagrada za foto-reportažu iz Rumunije o padu N. Čuašeskua (“Dnevnik” 1990.), Prva nagradu za sportsku fotografiju godine u Jugoslaviji (Tanjug, 1996), Druga nagrada za foto-reportažu “NATO bombardovanje” (Pres centar Vojske Jugoslavije 1999.), Prva nagrada na konkursu “Ekologija” za fotografiju trovanje Tise cijanidom (“Dnevnik” 2001.)
Tu su i Prva nagrada za fotografiju godine u kategoriji “Priroda” za “Košutin skok” (Agencija Beta, 2006.), Nagrada “Fotografija godine” za najduhovitiju fotografiju (Agencija Beta, 2008.), nagrade “Zlatna Nika” za foto-reportaže “Jutro, šuma, rika” i “Poplave na Dunavu 2013” (Festival novinarske reportaže INTERFER, 2012. i 2013.), Nagrada “Zeleni list” (Radio Beograd i Pokret gorana Vojvodine, 2014.), Fotoreportska nagrada povodom Dana Tanjuga (2017), Nagrada “Zlatno pero” (Društvo novinara Vojvodine, 2017) i Prva nagrada za kolekciju fotografija “Život u Evroregiji Dunav-Kriš-Moriš-Tisa” (2017).
Kulturni centar Vojvodine “Miloš Crnjanski” izdao mu je 2020. godine ekskluzivnu monografiju “Vojvodina – četiri godišnja doba”. U njoj je obuhvaćen raskošan i neponovljiv opus velikog majstora, a ravnica koju je beskrajno voleo predstavljena u svim njenim najlepšim i najraskošnijim nijansama.
Iza Jaroslava Papa su ostali supruga Ksenija i sin Andrej na kojeg je preneo ljubav prema objektivu i koji već uveliko hoda očevim stopama.
RTV