BEOGRAD – Izbeglica iz Gračaca Rajka Kesić, koja je napustila svoj dom tokom hrvatske oružane akcije “Oluja” pre 29 godina, rekla je danas da je napuštanje bilo veoma bolno i tužno, ali da je najveći broj ljudi mislio da će se ipak vratiti svojim kućama.
Kesić je rekla za Tanjug da 13 dana nije imala nikakvu informaciju o svom bratu i da je tek posle tih 13 dana došla u Bogatić, gde su joj ljudi pružili privremeno utočište i telefon.

Ona je navela da se svakog 4. u mesecu oseća isto.

“Puna tuge, bola i sećanja, kao da je juče bilo. Gračac više nije moj grad i od 2015. godine nisam ni odlazila tamo, jer se jako loše osećam kada odem”, rekla je Kesić.

Ona je navela da je put u koloni bio užasan i da je prošla Petrovačku cestu samo sat vremena pre njenog bombardovanja.

“Sretali smo svoje ljude, osećala sam pravu tugu. Srela sam drugaricu koja je u tom momentu morala da se porodi, a muž joj je poginuo”, rekla je Kesić.

Dodala je da u putu nisu imali šta da jedu niti vode, kao i da usput nije bilo prodavnica gde bi moglo nešto da se kupi.

Govoreći o svom domu, ona je rekla da je uspela da ponese samo foto album sa uspomenama na školske dane.

“Mi smo imali nadu da ćemo se vratiti i nismo ništa nosili sa sobom”, rekla je Kesić.

Posle 13 dana teškog i trnovitog puta, Rajka Kesić je stigla u Zemun kod ujne, gde je boravila naredna dva meseca.

“Ne znate gde se nalazite. Jurite ovamo, jurite onamo, idete u Crveni krst, a zapravo ne znate gde ste. Kao deca smo se radovali praznicima i dolascima u Zemun, ali tada se nismo radovali”, rekla je ona.

Dodala je da je već posle pet dana njena kuća bila useljena i da je to trenutak u kojem čovek ostane zatečen i ne zna šta da kaže.

Kesić je rekla da je u danima po selidbi intenzivno tražila posao i da je privikavanje na novu realnost bilo izuzento teško, ali da je uz pomoć dobrih ljudi uspela da pronađe posao, kao i da je navikavanje na grad bilo relativno lako jer je već dolazila u Zemun kod ujne.

Dodala je da su ljudi izbeglicama uglavnom predlagali da idu na jug, gde ima napuštenih kuća.

Dodala je da iz Gračaca nosi lepe uspomene na mladost, izlaske, bezbrižnost i slobodu.

Vučenović: U “Oluji” je uništeno sve ono što su naši preci vekovima stvarali

Meštanin Busija Jovan Vučenović koji je u to naselje došao iz Knina tokom hrvatske vojno-policijske akcije “Oluja”, rekao je danas da tog 4. avgusta 1995. hrvatske snage nisu birale ciljeve tokom granatiranja, već su “gađale gde su stigle”, uništavajući pred sobom sve ono što su njihovi preci vekovima stvarali.

Vučenović je rekao za Tanjug da je poreklom iz sela Koljane u kojem se nalazi srpski pravoslavni manastir Dragović iz 1395. godine, što znači da su Srbi tamo živeli i pre 5-6 vekova.

Dodao je da pre “Oluje” ni sa kim nije imao problema i da je imao dobre odnose sa komšijama, kao i da je u Kninu pre “Oluje” bilo 90 odsto Srba, devet odsto Hrvata i jedan odsto drugih naroda.

“Danas je situacija obrnuta – 90 odsto čine Hrvati, dok je oko 10 odsto Srba. Mi koji smo delili taj deo jedne lepe države Jugoslavije, nismo osećali nikakve probleme u međusobnim odnosima. Nažalost, pod uticajem Zapada, pojedinci su bili skloni da prime neku kunu, marku, evro, prodali su dušu za večeru i uništili su jednu divnu zemlju”, rekao je Vučenović.

On je naveo da je tog 4. avgusta najžešći udar bio na Knin “jer im je on bio trn u oku” i da je bilo veoma teško dok se sa porodicom skrivao u podrumu.

“U kvartu u kojem sam živeo na jednom brežuljku je bilo 70-ak porodica, oko 400 ljudi već u pet sat ujutru. Ja sam odlučio da ostanem zato što nikome ništa nisam loše učinio. To je bio moj zavičaj, nisam imao potrebe da idem negde dalje, da se nečega ustručavam”, rekao je Vučenović.

On je dodao da je ipak krenuo s ciljem da se skloni na nekoliko dana, očekujući da će se granatiranje smiriti i da će se vratiti.

Dodao je da je sa sobom poneo svoju duhovnost i kesu sa stvarima za dva, tri dana.

“Teško je shvatiti da je jednostavno sve što su naši preci vekovima stvarali nestalo, a to smo shvatili kasnije”, naglasio je Vučenović.

U akciji “Oluja” ubijeno je skoro 2.000 Srba, a 220.000 proterano iz Hrvatske.

Tanjug