NOVI SAD – Ako ste za Srbiju, šta danas slavite: Dan pobede ili Dan Evrope? Zašto je za Rusiju 9. maj Dan pobede, a za Evropu Dan Evrope? Po čemu se ovog 9. maja razlikuju njihove političke agende, gde je tu mesto Srbije i da li su u pravu oni koji kažu da je Srbija, okretanjem Moskvi, stavila ključ u bravu Evropske Unije? Šta nas je istorija naučila? Kakve je to poruke čovečanstvo izvuklo iz Drugog svetskog rata, kada se problemi, na više frontova, rešavaju oružanim putem? Da li je danas mir ugroženiji više nego ikad? Kakav je naš odnos prema žrtvama Drugog svetskog rata, a kako odgovaramo na pokušaje istorijskog revizionizma i falsifikovanja istorijskih činjenica?

Gostujući u emisiji Signali na Prvom programu Radio-televizije Vojvodine Boris Stojkovski, istoričar, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu istakao je da se polemike ne vode o 9. maju kao konkretnom istorijskom događaju i završetku Drugog svetskog rata, već se radi o recepciji 9. maja, jer i taj Dan Evrope je recepcija 9. maja 1945. godine.

“Danas, ta podela koja se pravi gotovo i da nema veze sa 9. majem 1945. godine. Sada se odjednom Sovjetski Savez koji je dao najviše žrtava u Drugom svetskom ratu stavlja na drugu stranu”, dodao je on.

Pravnik i analitičar Centra za društvenu stabilnost, Sava Stambolić govori da je potpuna predaja Trećeg rajha stupila na snagu 8. maja u 23 časa, što je po moskovskom vremenu već bio početak 9. maja, ali suštinski 9. maj je bio prvi pun dan bez bilo kakvih neprijateljstava, tako da je taj datum neprikosnoven i potpuno legitiman.

“Takođe je legitimno i to što neke zemlje smatraju po centralnoevropskom vremenu da je 8. maj za njih merodavan. Interesantno je kako je Tramp potpisao neke ukaze da se 8. maj proglasi za Dan pobede Drugog svetskog rata u SAD, jer vidi da Parada za Ruse ima egzistencijalni značaj. Uvek je taj dan u Rusiji grandiozno obeležavan zato što je to bio veliki otadžbinski rat, pitanje života i smrti, opstanka čitavog naroda, dok u SAD osim Velike parade koju su imali posle poraza Japana, nisu to naglašavali. Taj ruski brend Parade 9. maja priželjkuju sada i Amerikanci i Tramp u tom novom svom trijumfalizmu, jer su i Amerikanci imali slavne uspehe u Drugom svetskom ratu”, kazao je on.

Stambolić smatra da 9. maj treba slaviti i poštovati ga kao Dan Evrope zato što je i za nas to bilo egzistencijalno pitanje, jer smo kao država u zadnjih 80 godina mnogo duže imali 9. maj, Dan pobede kao važan datum i on je mnogo duže za nas značajan, a tek odnedavno zadnjih 20-tak godina od kada imamo cilj da se pridružimo Evropskoj uniji i 9. maj kao Dan Evrope za nas postaje značajan i mi saznajemo o njemu i otkrivamo ga polako.

“Jako je dobro što je predsednik Vučić na najvažnijem mestu, dok su drugi državni zvaničnici u nekim zvaničnim funkcijama koji su vezani za Dan Evrope, tako da smo mi u svom državnom pristupu pokrili i jednu i drugu stranu, ali smo jasno stavili do znanja šta je za nas svojevrsna svetinja i šta poštujemo iznad svega”, dodao je on.

Na pitanje da li je predsedniku Srbije danas mesto bilo u Moskvi na Crvenom trgu na Paradi povodom obeležavanja 80 godina od završetka Drugog svetskog rata Luka Filipović, istoričar, naučni saradnik sa Instituta za savremenu istoriju smatra da bi tamo bilo mesto svim predsednicima svih zemalja sveta koje su bile na strani antifašističke borbe da je Sovjetski Savez i dalje prisutan sa centrom u Moskvi.

“Što se tiče sadašnje situacije ja ne bih komentarisao akcije našeg predsednika i uzroke ove posete Moskvi. Kada je reč o ideološkom fenomenu koji ovde vidimo – a to je postepeno zanemarivanje koncepta antifašističke borbe, jer nije je bitno nad kim se slavi Dan pobede – a to je nad fašizmom. Mi imamo u kulturi sećanja evropske ekonomske zajednice, a nakon toga Evropske unije tendenciju poistovećivanja ideologija prema totalitarizmu država koje su te ideologije uzimale za svoje državne ideologije. Naravno da su te totalitarne države imale izvesne sličnosti u praksi, međutim ne možemo u vrednosnom smislu poistovećivati ideologije komunizma i fašizma. Ali, u kulturi sećanja kakvu propagiraju institucije Evropske unije već 40 godina mi vidimo jasnu tendenciju da na primer kada uđete u Muzej Evrope u Briselu vi sa jedne strane imate predstavu nacističke Nemačke, a sa druge strane Sovjetskog Saveza. Dakle, pobednici i poraženi u ratu su predstavljeni kao dva zla protiv kojih se Evropa istovremeno bori. To je vrlo problematična percepcija, jer mi potpuno tako ignorišemo antifašističku borbu Sovjetskog Saveza i sovjetskog naroda koji je u njoj podneo najveće žrtve”, istakao je on.

Filipović napominje da Rusija ima tendenciju da od Dana pobede pravi svoj državni praznik, kada je reč o Paradi u Moskvi, dok na Zapadu postoji tendencija ignorisanja Dana pobede nad fašizmom u korist proslavljanja Šumanove deklaracije o miru i dobrim ekonomskim odnosima.

Kada je je reč o tome ko su nam trenutni saveznici i gde ih tražiti Stojkovski se nadovezuje i govori da postoji tendencija prikazivanja Rusa u lošem svetlu, što jer narativ koji postoji u popularnoj kulturi, u javnom mnjenju koji je dominirao jednim delom zapadnog, posebno anglosaksonskog sveta nekoliko decenija, a ovo je samo nastavak.

“Ti datumi se vešto koriste za neke lične promocije. Meni je izbor Lavova, kao grada gde se održava neformalni sastanak ministara spoljnih poslova zemalja Evropske Unije, indikativniji – to je grad na krajnjem zapadu Ukrajine, pod jakim poljskim rimokatoličkim uticajem, gde su Jezuiti misionarili, dosta Grkokatolika, mnogi Poljaci će i danas reći da je Lavov najlepši poljski grad”, dodao je on.

Komentarišući signale koji stižu iz Brisela i kako će Brisel reagovati na prisustvo predsednika Vučića Paradi pobede u Moskvi Strahinja Subotić, programski menadžer Centra za evropske politike podseća da ako predsednik Srbije kaže da će on trpeti posledice, a ne Srbija to je možda oličenje principa „država – to sam ja“.

“Ali ako to zanemarimo definitivno je bilo jasno da su zvaničnici svih institucija Evropske Unije itekako jasno naglasili da nije poželjno da država koja za sebe kaže da će kompletirati sve kriterijume za članstvo do kraja 2026. godine, da takva država koja ima takve ambicije navodno, želi da deli prostor i mesto sa predsednikom Rusije koji je trenutno ozloglašen u evropskim krugovima zbog agresije na Ukrajinu. Činjenica da mi želimo da prisustvujemo vojnoj paradi u Moskvi za EU je negativan signal”, dodao je on.

Subotić misli da je stanje moglo da bude još gore u slučaju da je naša vojska išla i da bi to bio „vrhunac“.

“Mislim da se šteta u određenoj meri ublažila, ali ona je već visoka i to je šteta koju sebi nismo smeli da dozvolimo ukoliko je zaista strateški cilj broj 1. ostvarivanje članstva u Evropskoj uniji, pogotovo ako imamo u vidu da je Estonka na čelu spoljne politike EU, zatim nas je Marta Kos, komesarka za proširenje upozorila, kao i Ursula fon der Lajen, predsednica Evropske komisije”, podsetio je on.

Kada je reč o mogućoj šteti on kaže da je ona već vidljiva i da je osećamo već mesec dana. a odnosi se na paket od 110 miliona evra grantova i pozajmica koji je spreman za Srbiju, ali nismo dobili pravo da ga ostvarimo imajući u vidu da smo na meti kritika.

“Nešto što se podrazumevalo, a to je tih 7 odsto iz novog plana rasta, više se ne podrazumeva. Posle ove posete mislim da je u tom pogledu, finansijski otežana situacija Srbiji”, podvlači on.

Komentarišući ko će uspeti da uđe na vrata Evropske unije Subotić kaže da se često može čuti da EU nije spremna za proširenje, međutim EU aktivno piše nacrt pristupnog ugovora Crnoj Gori, a to se radi u završnoj fazi.

“Sledeća država koja to može očekivati, ako se ovako nastavi, je Albanija što je iznenađenje, imajući u vidu da je bila daleko iza nas. Mislim da Srbija treba da bude tik uz Crnu Goru, nadam se da ćemo se dozvati pameti i shvatiti da je ovo krajnji momenat koji neće zauvek trajati”, izjavio je on.

Stambolić se nadovezuje i kaže da to što će Crna Gora i Albanija eventualno ući pre nas u EU nema nikakve veze sa bilo kakvim kriterijumima, nego sa geopolitičkim i ideološkim razlozima.

“Jasno je da bi EU na taj način povezala Jadransku obalu zajedno sa Hrvatskom i tako integrisala sve. Mi treba da budemo racionalni. Sa druge strane, niko nije odlučio da garda Vojske Srbije ne bude na Crvenom trgu ne zbog nekog straha od Kaje Kalas, već je reč o balansima i racionalnom pristupu. Bilo bi jako teško to izvesti i doneta je racionalna odluka da se suzdržimo od toga da ne bi naša vojska koja treba da se razvija sutra bila zatvorena. Aleksandar Vučić je kadar da primi i primiće raznorazne udarce, kao što ih već i prima, da sačuva državne strukture Srbije i naše formalne strukture od eventualnih represivnih mera”, dodao je on.

Celu emisiju “Signali” možete pogledati ovde.

RTV